Sarajevo nije grad koji se obiđe za jedno popodne, iako mnogi turisti to i pokušaju. Grad je smešten u uskoj dolini, okružen brdima sa svih strana, i spaja orijentalni šarm stare čaršije, austrougarsku eleganciju centra i ožiljke skorije istorije koji se i danas vide na fasadama zgrada.
Baš ta kombinacija – Istok i Zapad na svega nekoliko stotina metara razdaljine – čini Sarajevo jednim od najzanimljivijih gradova za obilazak na celom Balkanu.
Ako planirate kraći boravak i pitate se šta tačno videti u Sarajevu, odgovor se najčešće svodi na tri celine: staru čaršiju Baščaršiju sa džamijama, bazarima i ćevabdžinicama, Tunel spasa koji svedoči o opsadi grada devedesetih godina, i mesta van glavne turističke rute – poput Vrela Bosne ili vidikovaca na okolnim brdima – do kojih većina posetilaca uopšte ne stigne.
U nastavku teksta idemo redom kroz sve tri celine, sa konkretnim predlozima šta obići i koliko vremena planirati.
Kako do sarajeva
Pre nego što krenemo u sam obilazak, vredi reći par reči o putovanju. Ako dolazite iz pravca splita, do sarajeva možete stići udobno i bez presedanja – kompanija livno bus vozi redovnu Liniju sarajevo split koja spaja ova dva grada nekoliko puta nedeljno, sa usputnim zaustavljanjem u livnu.
Za sve koji putuju sa jadranske obale, ovo je jedan od najjednostavnijih načina da stignu do bosanske prestonice bez potrebe za iznajmljivanjem vozila i bez stresa oko parkinga u samom gradu.
Baščaršija – istorijski i kulturni centar grada

Baščaršija je verovatno prva slika koja vam padne na pamet kad pomislite na sarajevo, i to sa dobrim razlogom.
Reč je o starom osmanskom trgovačkom kvartu koji i danas živi punim plućima – kaldrma pod nogama, drvene tezge sa suvenirima, miris kafe i pečenog mesa na svakom koraku.
- Sebilj – drvena česma na centralnom trgu, neformalna „nulta kilometar“ tačka grada. Legenda kaže da ko popije vodu sa sebilja, sigurno će se vratiti u sarajevo.
- Gazi Husrev-Begova džamija – jedna od najlepših i najbolje očuvanih osmanskih građevina na balkanu, podignuta u prvoj polovini 16. veka.
- Kazandžiluk – uličica bakrodžija u kojoj se i danas ručno izrađuju bakarni predmeti, zanat star nekoliko vekova koji se prenosi s kolena na koleno.
- Vijećnica – impresivna pseudomavritanska građevina koja je nekada bila gradska većnica, a danas nacionalna i univerzitetska biblioteka; malo je udaljenija od same čaršije, ali svakako vredna kratke šetnje.
Pre svega, ono što baščaršiju čini posebnom nije samo arhitektura, već atmosfera. Sedite u nekoj od bezbrojnih kafedžinica, naručite bosansku kafu sa rahat lokumom, i pustite grad da vas obavije bez žurbe.
Da se ne lažemo, ćevapi u baščaršiji su gotovo obavezna stanica – mali somuni puni sočnih ćevapa uz kajmak, spremni u desetinama lokala, od kojih je svaki ubeđen da pravi najbolje u gradu.
Tuneli – tunel spasa i priča koja se mora čuti

Nekoliko kilometara od centra, u naselju butmir, nalazi se mesto koje mnogima ostane u sećanju duže od svih drugih znamenitosti – tunel spasa. Reč je o delu tunela dugom oko 800 metara, iskopanog ispod piste sarajevskog aerodroma tokom opsade grada od 1992. do 1995. godine.
Tunel je povezivao opkoljeno sarajevo sa slobodnom teritorijom i predstavljao jedini način da u grad stignu hrana, lekovi i pomoć, a da iz njega izađu ranjenici i civili.
Danas je sačuvani deo tunela pretvoren u muzej sa autentičnim eksponatima – alatima kojima je kopan, ličnim predmetima stanovnika iz vremena opsade i arhivskim snimcima tog perioda.
Poseta obično traje sat do sat i po, a preporuka je da povedete lokalnog vodiča ili barem pročitate nešto o istoriji unapred, jer eksponati sami po sebi mnogo više znače kad znate kontekst iza njih. Kompleks radi svakim danom u toku godine, a ulaznica je simbolična.
Zapravo, ovo definitivno nije mesto koje treba tretirati kao usputnu stanicu, već kao jednu od centralnih tačaka posete sarajevu – i, iskreno, mesto koje najbolje objašnjava zašto grad danas izgleda i oseća se baš ovako.
Sarajevo van glavne ulice – gde odu retko koji turisti

Ali sarajevo ima i drugo lice, ono koje se ne vidi ako se zadržite samo na ferhadiji i baščaršiji.
- Žuta Tabija I Bela Tabija – stare osmanske utvrde na obroncima iznad grada, danas omiljena mesta lokalaca za gledanje zalaska sunca. Pogled na sarajevo, sa minaretima i crvenim krovovima u prvom planu, vredi popodnevnog uspona uskim uličicama.
- Trebevićka Žičara – obnovljena kabinska žičara koja vodi do planine trebević, nekadašnje olimpijske staze za bob iz 1984. godine. Sa vrha se pruža panorama cele doline, a šetnja do napuštene bob-staze, danas prekrivene grafitima, postala je prava mala atrakcija sama za sebe.
- Vrelo Bosne – izvorište reke bosne u ilidži, na zapadnom kraju grada. Park sa jezercima, drvenim mostićima i kočijama koje vode do samog izvora idealan je za mirno popodne, daleko od gradske gužve.
- Vratnik – stara mahala unutar preostalih delova gradskih bedema, sa uskim uličicama, dvorištima punim ruža i pogledom koji retko ko sa turističkim planom grada u ruci uopšte primeti.
Istini na volju, baš ova mesta ostavljaju najjači utisak, jer u njima nema gužve, prodavaca suvenira ni grupa sa vodičima – samo grad koji živi svojim tempom, potpuno nezainteresovan za to da li ga neko fotografiše.
Često postavljana pitanja
Za kraj
Sarajevo se ne otkriva u potpunosti za jedan dan, i to je verovatno njegov najveći šarm. Ako volite ovakav tip gradskog putovanja, pogledajte i šta videti u Ljubljani tokom kraćeg boravka.
Baščaršija vam daje prvi utisak, tunel spasa objašnjava zašto grad izgleda i oseća se baš ovako kako izgleda, a mesta van glavne ulice pokazuju da najlepši trenuci često čekaju baš tamo gde većina ne stigne da pogleda.
Ponesite udobne cipele, malo više vremena nego što planirate i, ako dolazite sa jadranske obale, kartu za autobus – grad će vam vratiti mnogo više nego što ste očekivali.
